|
|
U
proteklih pola godine ili nešto više, često se uhvatim kako odlutam mislima u
prošlost snatreći neke ljepše, bezbrižnije trenutke kada su jutarnji
dolasci u školske klupe bili svakodnevna noćna mora, a odlasci su bili
popraćeni igrom, smijehom i veseljem. Jedan dio svakodnevne rutine koja je bila
utkana u moj tadašnji život, bio je odlazak u virtualni svijet poznat kao Club
Penguin. Bila je to MMO igra namijenjena primarno dječjoj publici, u kojoj
je svaki igrač imao vlastitog personaliziranog pingvina te mu je mogao kupovati
razne odjevne kombinacije koristeći novčiće zarađene igranjem raznih
mini-igara. Jedna od čari CP-a su bili tematski događaji/zabave koje su se
izmjenjivale svaki mjesec te bi sve sobe na mapi poprimile specifičan izgled
koji ide uz trenutni tematski događaj. Danas CP više ne možemo zaigrati na
nekadašnjim službenim serverima. Naime, igra je ugašena 2017. godine, no unatoč
tome i dalje postoji svojevrsna CP zajednica koja se okuplja po raznim
privatnim serverima. Neki igrači jednostavno odbijaju pustiti igru da umre. No,
kad malo bolje razmislim, nije ih teško razumjeti zašto.
Prošlo
je devet godina otkad sam zadnji put pisao na ovom blogu. Iskreno, malo sam
ostao u šoku kada sam izračunao navedenu brojku i na trenutak mi je bilo teško
pojmiti da će uskoro proći već cijelo desetljeće otkad CP više nije dio mog
života. Ako vam se čini da romantizirano pišem o ovoj staroj igri, s razlogom
je tako. Htio bih se na tren prisjetiti onoga što je zapravo važan dio mene i
moje prošlosti – mog djetinjstva. Priznat
ću da se moja romantizacija CP-a ne tiče u potpunosti igre same po sebi već
određenog aspekta zbog kojeg svi mi nostalgičari i dan danas nosimo igru u srcu, a to je društvo. Club Penguin je bila igra koju ste mogli igrati samostalno, bez da
se pretjerano družite i komunicirate s drugim igračima. No igra je bila vraški
zabavnija ako ste imali društvo s kojim ste dijelili svoje doživljaje i
trenutke. Moje društvo činili su ljudi diljem Hrvatske i susjednih zemalja sjedinjeni
u jednu malu zajednicu igrača pod imenom Club Penguin Metal Warriors.
Na CP-u su bile vrlo popularne tzv. „vojske“, a Metal Warriors su bili
jedni od njih. Svaka vojska je bila specifična po svojoj određenoj uniformi i
boji. Navedene „vojske“ nisu bile službeno aspekt same igre, već su igrači
pustili svoju maštu pa su se tako organizirale razne bitke u kojima je cilj bio
pokazati da je neka vojska usklađenija u svojim „točkama“ i taktikama od
protivničke vojske. U to vrijeme, „svijet vojski“ je disao punim plućima te se
diljem raznih servera moglo nailaziti na grupe pingvina u istoj uniformi kako
sinkronizirano plešu svoj borbeni ples.
Prisjećajući
se navedenih bitaka koje smo vodili, uviđam da najbolji i najupečatljiviji
momenti nisu bile bitke same po sebi, već chat room zvan xat na
kojem smo se dogovarali i planirali sljedeće poteze. Rijetko što na svijetu je prštilo
od strasti, uzbuđenja, veselja i svih ostalih gorućih emocija koje su se mogle
nožem rezati na xat-u tijekom jedne bitke. U tom trenutku bili smo prava mala
zajednica, a ljudi udaljeni jedni od drugih stotinama kilometara sklapali su
prijateljstva. Xat za nas nije bio samo mjesto gdje smo se okupljali tokom neke
bitke nego je igrao ulogu „baze“ gdje smo se sastajali i družili neovisno o
samoj igri. To je bilo mjesto koje je svjedočilo svim našim zezancijama,
svađama te dubokim razgovorima. To je bilo mjesto gdje smo jedni od drugih
učili nove stvari i gdje smo jedni drugima bili potpora. To je mjesto koje
danas zjapi prazno u iščekivanju za nekim prošlim vremenima koja se više neće vratiti.
Trenutke
počinjemo cijeniti tek kada prođu. Nisam siguran gdje sam čuo navedenu izreku,
no volim razmišljati o njoj. I što češće razmišljam o njoj, uviđam koliko je
zapravo istinita. Volimo uzimati zdravo za gotovo vlastito vrijeme koje ide
naprijed i ne staje. A onda se u jednom trenu osvrnemo iza sebe i vidimo sve
one događaje koji su nas obilježili svaki na svoj način, iako tada to nismo
mogli pojmiti. I odjednom, naizgled bezazlen trenutak iz naše prošlosti postaje
vrlo cijenjena uspomena. Iako sam u društvu Metal Warriorsa proveo jedva godinu
i pol, to vrijeme je bilo dovoljno da ostavi na meni neki trag, da me oblikuje
na neki način te da mi ostanu neke zaista cijenjene uspomene. Pri
početku pisanja ovog teksta, nisam bio siguran zašto uopće trošim vrijeme
pokušavajući sastaviti riječi koje mi leže na duši u neku smislenu cjelinu koju
možda nitko neće pročitati. Nekako mi se čini da nikad nisam u potpunosti
zatvorio poglavlje koje se tiče CP-a. Kao da bi dio mene možda volio još jednom proživjeti neke trenutke, no vrijeme ne funkcionira na taj način. Promatrajući maglovito iz današnje perspektive tu 2014-u,
jasno je kako se te godine sve počelo polako raspadati. Jedan po jedan, blogovi
su se počeli zatvarati. Jedan po jedan, igrači su počeli odlaziti. U jednom
trenutku, cijelo društvo je bilo zajedno na okupu, a da nismo možda bili
svjesni kako nam je to zadnji put da se okupljamo. U rujnu te godine sam i ja
napisao svoj oproštajni tekst, iako nisam mogao ili htio vjerovati da je to
zapravo kraj. Danas, kada čitam svoj oproštajni tekst, shvaćam da on
označava kraj, ali ne mene kao jednog u nizu CP igrača i blogeraša, već kraj
neke dječje nevinosti i naivnosti koje su tada još ležale u meni.
Skoro 10 godina kasnije,
svijet se promijenio. Ja sam se promijenio. Kompletna kultura na internetu je
bitno drugačija nego prije 10 godina. Danas jedna igra poput Club Penguina vrlo
vjerojatno nebi izlučila neki uspjeh jer su i same igračke navike mlađih igrača
drugačije nego su to bile naše. Što i nije nužno loše. Jednostavno su drugačija
vremena i okolnosti. No nažalost, to isto tako znači i da je Club Penguin
jednostavno stvar prošlosti koja više nema previše mjesta u modernom svijetu. Ovim
tekstom sam se želio prisjetiti kako je to nekoć bilo, u vrijeme kada je većina
nas vodila dva života – stvarni i virtualni. Ponekad nas je možda surovost
stvarnog života potjerala u onaj virtualni, a u tom virtualnom nas je dočekao
tada sladak zagrljaj bezbrižnosti i neograničene slobode. Club Penguin nam je
pružio tu slobodu, dao nam je priliku da se na svoj način nosimo s izazovima
odrastanja te da u konačnici i odrastemo. I na tome mu možemo biti vječno
zahvalni.
~ Fico290
Nitko nije savršen. Ni ja, ni vi, nitko. No, tajna savršenog čovjeka se krije upravo u tome da zapravo nitko nije savršen. Svi imamo svoje mane... Ali...zašto gledati na to? Pozitivna strana uvijek je jača od negativne, ne? Imamo mane, no imamo i vrline. Zapravo, mane, vrline, sve su to "obilježja" savršenstva. Ja sam tu da vam ispričam svoju priču o ovom "savršenom životu"....
11.06.2012. je bio dan kao i svaki drugi, no ipak drugačiji. Drugačiji po tome što je tada rođen Fico290. Bio je to samo kao neki bezvezni pokus ili bolje rečeno, zafrkancija kroz ljeto sa prijateljima. Stvoren na 1 dan, i bačen sve do jeseni 2012 kada, zbog dosade na satu informatike, biva "uskrsnut". Ništa se osobito nije zbivalo sve do....
Proljeće 2013
Od jeseni 2012. ja sam igrao Club Penguin, no ne znajući da postoji svijet, manje skupine igrača te igrice u Hrvatskoj. Slučajno sam naišao na njega preko Einsteinovog Bloga - Club Penguin Metal Warriors. E tu počinje moja priča.
26. 01. 2013., točnije u subotu, u večernjim satima ja sam pristupio Metal Warriorsima.
Neću previše okolišati nego ću se baciti na 21. 03. 2013. (četvrtak) kada sam započeo svoju blogersku karijeru. Club Penguin Novosti ( tada zvani "Novosti iz CP Svijeta" ) je bio moj prvi blog. Uz pomoć Felipea Vii i Skater Profia, koji je danas 2. administrator ovog bloga, moj start je počeo jako dobro...
Ljeto 2013
Ljeto 2013. je po meni bilo jedno od najznačajnijih i najzanimljivijih ljeta ikada. Sve je počelo mojim "zapošljavanjem" na ECP blogu, te pobjedom na Lenčinom Card Jitsu Natjecanju. Bio je to uspješan početak ljeta, no onda Metal Warriorsi bivaju zatvoreni zbog neaktivnosti članova. Nakon toga se zbila kratka svađa između mene, Cro76, Klokanka i Trogira2. Svađa je, uz pomoć naše dobre Nicol, prekinuta.
Poslije svađe, uz nagovor Trogir2 i Klokanka, ja otvaram svoju vojsku pod imenom "White Fighters". Nakon 1 održanog eventa vojska je propala i tu dolazimo do druge svađe (između istih osoba) u kojoj smo ja i Cro76 hakirali Klokanu blog. No na kraju se ipak svatko od nas ispričao, i svađa je time bila završena.
Jesen i Zima 2013
Početkom jeseni u 2013., zbog početka škole, bio sam prisiljen zatvoriti blog. No, blog je vraćen nakon 1 mjeseca. I u jeseni 2013. popularnost bloga je bila najniža! Jesen je prošla brzo i bez nekih većih zanimljivosti. Tu dolazimo i do hladne zime 2013 kada se vraćaju Metal Warriorsi.
Osim povratka Metal Warriorsa i novih partya te pufflesa na Club Penguinu, tu je i sklapanje dvaju partnerstva. Prvo partnerstvo koje je ovaj blog ikada sklopio bilo je sa ECP-om, nakon CPN-ovog božičnog party-a. Nekoliko dana kasnije sklopljeno je i partnerstvo i sa LCPH-om.
Važno je napomenuti da sva ova partnerstva traju i dan danas!
Nakon 2013. godine, stiže nam nova, no i ne tako dobra 2014...
Proljeće 2014
Odmah početkom proljeća, točnije u veljači 2014. godine, ja sam zbog škole i krize zbog upisa u srednje škole bio prisiljen ugasiti CPN(po drugi puta)... No, ipak, u Metal Warriorsima sam i dalje bio. Uz moju i Mr Einsteinovu pomoć, Metal Warriorsi su uspiješno zaradili nekoliko novih članova!
Ljeto 2014
Početkom ljeta 2014. godine, stvari su počele sjedati svaka na svoje mjesto. Na samom početku sam organizirao jedan ljetni party, kojim su se stari i novi članovi Metal Warriorsa uspješno okupili na CPN chatu. Stvari kod mene u Metal Warriorsima su bile vrlo dobre Lenčinim promotiranjem mene na mjesto 3ic-a. Sredinu ljeta su obilježila dosadna spamanja po chatu bez ikakvog smisla. Kako se bližio kraj ljeta, opet je počela neka svađa. Neću ulaziti previše u detalje, no mogu reci samo da se izbila svađa između mene, DeluXe661, Klokanka i nekih članova Metal Warriorsa (mi protiv njih). Time smo mi izašli iz MW-a, a moja titula 3ica je oduzeta. Svađa je isto tako završena mojim povratkom u MW.
I evo nas u jeseni 2014. kada ja službeno dajem ostavku iz Club Penguin svijeta.
Većina će vas misliti da je to zbog toga što Club Penguin radi preloše partye i više ga nema smisla igrati. No, ne. Riječ je o tome da mi je CP dosadio. Odrastanje je stvar života. Poznato vam je ono - rodi se, imaj djetinjstvo, odrasti, umri. To su samo dijelovi života, no najbitnije od svega su ova prijateljstva što su sklopljena tijekom njega. Danas, sutra, ako se sa bilo kime od "prijatelja sa CP-a" sretnem u stvarnom životu, lako ćemo moći ići nekamo popit kavu i smijat se bezveznim trenutcima provedenim za kompjuterom, "gegajući se" po nekoj bezveznoj igrici.
No, kako bilo, hvala vam što ste pratili moj blog svih tih dana, što ste me podržavali i davali mi volju za pisanjem postova. Hvala vam na svemu :-).
~Fico290
Pozdrav!
Party-i iz ove godine nisu bajni i to nije nikakva tajna. No, naša mišljenja o ovom paryu su itekako dobra, čak i predobra...
Da počnemo od početka... Kada se ulogirate na Club Penguin pojavit će vam se Rookie, koji je ujedno i maskota ovog party-a, te će vam ispričati neke stvari:
Dakle, smisao partya je pomoći Rookieu da počisti nered koji su pingvini/teenageri napravili, a zauzvrat ćete dobiti neke iteme. Tu je ta ikona u kojoj je torba...kliknite na nju:
Odmah dobivate besplatnu torbu, a tu je i navigacija gdje sve morate počistiti za iteme.
Itemi su isto tako jako dobri, i za membere i za nemembere, tako da se ovaj put nećemo
žalit na njih. Kada sve to počistite, opet će vam se javiti Rookie:
Svi mogu uzeti još jedan besplatan Igloo, ovaj puta Schoolhouse Igloo. Club Penguin je nešto darežljiv što se tiče Iglooa u zadnje vrijeme. Dakako, time što smo počistili školu, Club Penguin će poslati oko 14,000 torba u škole siromašnijih zemlja - Indija, Ekvador i Haiti.
Drugi dio ovog party-a je nova soba - Skatepark...
Evo je i na mapi:
Tu su i novi smajlići:
Da ne duljimo, party je prilično dobar, po meni jedan od najboljih koji su se zbili ove godine. Ne želimo previše "cjepidlačiti", ali loša strana party-a je to što nememberi nemogu skejtat. Mogli su nam dati barem nekakav običan stari skateboard da se i mi zabavimo :P. Uglavnom, uživajte u ovom partyu, a kada ste već ovo i pročitali, mogli bi nam nabaciti koji komentar ispod ;).
~ Fico290
Pozdrav pingvini!!
Stigao je novi pin! Nalazi se u Ski Hill-u.
Evo kako izgleda:
Kliknite "Yes"...
Evo kako izgleda na Igračoj Kartici:
Pin kao da ima novi dizajn i baš mi se sviđa tako.
A vama? Komentirajte!
~ Fico290
Pozdrav svima!!
Stigle su nove novine!
Evo što ima novoga:
Škola nam se vratila!
Rookie nas poučava "skejtanju"!
Island Rumors
~ Fico290
Pozdrav svima!
Već se dugo šuška o Card Jitsu Shadowu, za kojega je Spike Hike već potvrdio da ne dolazi baš u ranijoj budućnosti, tj. da ne dolazi ove godine(možda). Zanemarimo to da bi se party trebao čisto zvati "Card Jitsu Shadow" i slične gluposti, te se okrenimo malo na drugu stranu.
Kao što se šuška o CJ Shadow, od početka ove godine u obzir za party-e je počela dolazit nova operacija - Operation Ninja. Kako ništa nije još službeno potvrđeno od strane Club Penguina, možemo samo nagađati u vezi toga, tj. napraviti opširniju teoriju o tome(sve što ću nakon ove rečenice napisati je samo teorija, nemora značiti da će se ostvariti).
Dakle, Herbert je nakon Operation Puffle od prošle godine nestao i nema mu ni traga ni glasa...sve do prekjučer kada je JetPackGuy napisao da ga je Klutzy uspio naći. Možemo jasno zaključiti da bi u studenomu mogla biti neka operacija, pa nam zasad dolazi samo Operation Ninja u obzir.
Mnogi blogeri tvrde kako bi Herbert mogao napraviti nekakav "savez" sa Tuskom i zauzeti Dojo.
Po meni to zvuči malo blesavo, no ne i neistinito. Herbert je ionako dosad bio jedini negativac u CP svijetu, a prošle godine je došao i Tusk koji je negativac za CP Ninje.
Da, vjerovatno ste već skužili kamo ovo vodi, pa ću pojednostaviti - Herbert, Tusk i Klutzy bi mogli oteti sve ninje ili čak zanimljivije - sve Card Jitsu Karte, a mi bi ih morali zaustaviti. Po meni, sasvim solidan odabir za party, no i dalje...kako se tu uklapa Card Jitsu Shadow? Lako, nakon što bi se to desilo, mogla bi ispasti borba za Club Penguin, preko koje bi se kombiniranjem 2 prvotnih elemenata - vatre i vode(kratko pitanje iz kemije - što dobijemo ako na vatru izlijemo malo vode? Pa, dim, sjenu ili ,dakako, - Shadow). Možda ovo zvuči bezvezno, no ipak ima smisla! Ako Club Penguin razmišlja na taj način, u 11. mjesecu ove godine bi nas mogao čekati zanimljiv party - no ponavljam, sve je to samo teorija!
Kako u to sve ulazi Sasquatch? Iskreno, ni ja sam neznam, no imam 3 teorije (nevezane uz Card Jitsu i Operation Ninja). Kao prvo, u nekim od prošlih Club Penguin novina je napisana rubrika o misterioznom Caveu u planini pokraj Dojoa. Govori se kako bi Sasquatch mogao doći iz tog Cavea. Kao drugo, tu je neistražena šuma okolo, još uvijek tajnog, zaleđenog jezera! Dali naš Sasquatch dolazi odatle? I kao treće, ostala nam je misteriozna kućica pokraj Ski Hilla! Sve te 3 teorije dolaze u obzir, no ostaje pitanje - koja je istinita! Eh to ćemo saznati uskoro na Club Penguinu!
A što je s vama? Imali vam išta od ovoga smisla?
Komentirajte!
~ Fico290
Pozdrav svima!!
JetPackGuy nam je poslao novu poruku!
Evo što je napisao:
Izgleda da je Klutzy uspio pronaći Herberta...
~ Fico290
Pozdrav!
Objavljen nam je novi sneak peek za School and Skate Party!
Evo ga:
~ Fico290
|
|
